O ovakvim stvarima obicno citas u knjigama, a sad sama to osjecam. Svu prethodnu godinu provela sam pisuci raznorazne pisma o tomu kako volim englesku knjizevnost. I sada mislim da i stvarno patim od nemogucnosti studirati tu knjizevnost. A ne znam. Mozda stvar je u tome da opet moram ici na neke predavanja ne zbog toga sto zelim, a zbog rasporeda. To me grozno zivcira. Nesloboda me zivcira. I taj razmak izmedu oficielnim i stvarnim u nasom sveucilistu. Citam svoj diplom: neka "preddiplomna praktika". Kakva praktika, nisam nikad za nju cula!
Strah me je napustiti program. Skoro nikad u zivotu nisam nista napustala. Ima ljudi koji slobodno kretaju izmedu razlicitih smjerova -- prvo recimo fizika, onda knjizevnost. A istina je da godinu dana prije mastala sam ne o studiranju e.knjizevnosti, a o studiranju u Engleskoj. To je malo drugacija ideja, zar ne?
Zasto studirati rusku knjizevnost, zasto, zaaaasto, nije to nikad bila moja masta, samo k'o neki etap u mom putu. Mislila sam nekad: e, sad cu napisati godisnji rad o Mandelstamu, pa pocet cu sa engleskom knjizevnoscu. A stvar je u tome da ako bi stvarno to tada zelila, nasla bi neku priliku.
Dixi.
Ali -- stvarno volim Mandelstama. Malo se plasim studiranja prijevoda: to je sjenka sjenki (Platon?).